NE DAM

Uz šalicu toplog čaja kojeg sam prisiljena piti zbog nemogućnosti preživljavanja od bolova nastalih na devetodnevnom putovanju, obavilo me sjetno raspoloženje zbog tužnih malenih kapljica kiše na mom prozoru koje žarko žele dospjeti do tla, kao i ostatak družine koju nazivamo kiša. Zemlja je već bila na izmaku snage zbog dehidracije koju nazivamo ljeto, iscrpljena od nade koju zovemo sunce, a zaljubljena u tamu koju nazivamo noć. Jesmo li i mi poput zemlje? Iscrpljeni od ljeta? Zaljubljeni u tamu i hladnoću koje laganim koracima najavljuju jesen i zimu? Znači li i za nas kiša, odnosno tužna družina, neki novi početak?

ŽELIM – A NE BIH

Vjerujem da je svima poznat ovaj osjećaj. Ono kad si baš prepun entuzijazma i novih planova, novih upisnica u teretanu i novih parkova za trčanje, novih odličnih ocjena i danonoćnih priprema za državnu maturu, napredak na poslu, davanju otkaza jer ne podnosiš svog šefa, carpe diem-a i sličnih sranja koja izgledaju famozno dok ne izađeš iz kuće i neki nadrkani vozač kamiona te okupa novonastalom lokvom kiše kojoj si se također veselila. E vidiš, da je taj vozač dao otkaz kao što ti planiraš, ne bi ti sad bila mokra. Ne budi sebična i daj otkaz, nemoj polijevati druge ljude jer moraš raditi 12 sati. Ništa se ne mora.

HODAM – A STOJIM

Svi mi volimo jesen nakon što prođe ljeto, i svi volimo ljeto nakon što prođe zima. Svi volimo vikend nakon što prođe ponedjeljak, i nitko ne voli ponedjeljak nakon što prođe vikend. Svima su lijepi zimski džemperi i vrući čajevi, dok se ne smrzneš vani na -3 i opečeš jezik 12 puta na vrući čaj. Svi volimo snijeg dok smo u kući na toplom, a proklinjemo ga kad ujutro u 7 treba izići van. Svi uzdižemo molitve Bogu da nam baci kap kiše kad je ljeto, a mrzimo ju kad pada jer nam se NAPUŠE KOSA. Kužiš? Ti hodaš, ali ti stojiš. Ti napreduješ ali stagniraš. Ti rasteš ali si i dalje u glavi isti. Ti mrziš ljeto jer ti je vruće, zimu jer ti je hladno, jesen jer ne znaš što obući. Nemoj. Samo hodaj, okej? Nije strašno.

JESAM – A NISAM

Nadovezat ću se na prvi naslov. Koliko si puta bacio/la svoje planove u vodu jer ti se NIJE DALO, ili si odjednom zaključio/la da to NIJE ZA TEBE. Fuck that! Tko ti je to rekao? Nadrkani vozač koji prska ljude? Žena koje ne stiže u teretanu? Cura koja je dva puta otrčala oko parka i prča svima da je to gubitak vremena? Ne, nije. Sve ono što ti se trenutno mota po glavi, i mota ti se svaki dan, nije gubitak vremena. Budi. Pokušaj. Griješi. Ukradi 100 kruna šankeru koji te pokrao u Češkoj. Ja sam tad bila. A ti nisi. Ti jesi, ali nisi. Što je još gore.

Upisat ću kineziološki iako se bojim raditi zvijezdu. Pa što? Past ću 40 puta, ali ću 41. put napraviti kako treba i biti ponosna na sebe. Radit ću ono što volim. Jer je to moje. To sam ja. To je ono o čemu maštam od svoje 8. godine kad sam prvi put ubacila loptu u koš. Zašto bi me jedna glupa zvijezda spriječila da ostvarim san? Zašto bi me dosadni predmeti na filozofskom spriječili da od učenika napravim malene pisce i umjetnike i da vide književnost i sport ovako kako ih ja vidim. Ne dam. Ne dam ti svoje snove. Ne dam ti da me poprskaš lokvom jer si nadrkan. Ne dam.

11 comments

  1. Kikimusanba · 10 rujna, 2017

    Divnoćo! 😉 :*

    Liked by 1 person

  2. belabojica · 10 rujna, 2017

    Mislim da je taj kamiondžija upravo sleteo negde s puta i zakucao se u tarabu na kojoj piše “pazi kog prskaš”. 🙂
    Nije puki motivacioni tekst. Zato mi se i sviđa. Jer ima cinizma. Samo napred 😉

    Liked by 3 people

    • fifthavenueblog · 10 rujna, 2017

      Hvala ti bojice💛

      Liked by 1 person

    • MAGIC BLACK BIRD · 10 rujna, 2017

      Uh, oduševljena sam i stilom i načinom pisanja. Super, super, super. I jako mi se sviđa što tekst ima drskosti i stava. Ja bih samo dodala ono moje standardno …Puka zima, ja u debelom džemperu, zubi cvokuću, govorim jooooj jedva čekam ljeto. A sljedeća situacija , ljeto 40+ , joj jedva čekam zimuuuuuuu 😀 Ovo mi je super u tekstu: “ništa se ne mora”. A za to treba imati muda i hrabrosti!

      Liked by 3 people

  3. g3n1j4l4c · 10 rujna, 2017

    Volim kišu. Jaku letnju, sitnu jesenju. Mrzim vrućinu, nije čovek stvoren za žegu. Kiša je život, kiša smiruje. Uz kišu u prozoru sam doneo najveće i najlepše odluke. Najgore sam pravio leti.
    Volim kišu.

    Liked by 3 people

  4. Suton · 12 rujna, 2017

    Nisu sve kiše iste. Neke mučno plaču, neke se prpošno vragolanski smiju… neke tek bešćutno postoje. Nah, nebitno.
    Imaš sjajan duh i lijepo razmišljaš. Moćna pozitivna cura. 🙂 Thumb up!

    Liked by 1 person

  5. Pingback: MYSTERY BLOGGER AWARD #2 | 1136 Fifth Avenue

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s