ZIMSKA ATROFIJA MISLI

gr

Zubato sunce obasjava nekad zelene površine koje nazivamo travnjacima. A svi znamo da to odavno više nisu travnjaci. Izgubili su svoju funkciju kao i velika većina prirodom danih blagoslova koji nas okružuju. Zašto? Kad je na tim travnjacima skoro bio netko osim psića koji su shvatili da je to njihov wc? Kad se zadnji put pogledalo u tu travu, a da jedina pomisao nije bila da bi bilo vrijeme da se pokosi. Ja se ne sjećam, a vi?

Sunce, takvo kakvo jest, naviklo je biti dominantno. Naviklo je iskoristiti svoj puni potencijal i raširiti zrake što je moguće dalje i jače. Ne dati Mjesecu onoliko vremena koliko želi imati među zvijezdama, nego sebično produljiti dan sve dok Mjesec, takav kakav jest, ne udari šakom o “stol”. Sada je Sunce prkosno, onakvo kakvim ga ne volimo, zubato i nemilosrdno. Izgubilo je svoju dominaciju i sad nebom vlada bezbroj malenih blještavila koji su cijelo ljeto čekali da se nebo zacakli od hladnoće i da njihovo najnovije, mukom satkano ruho napokon dođe do izražaja. Da pokažu svima kako su lijepa, ljepša od sunca pa čak i Mjeseca. Jesmo li to ikad primijetili? Ljepotu neba kad je ljepota satkana od hladnoće. Nismo, jer smo mi poput Sunca, prožeti ponosom i površnošću, želimo dominaciju a ne možemo je uvijek imati. Želimo svu pozornost, a ne dati ono “nešto” što će tu pozornost privući, već životarimo nad tuđim idejama i dodajemo im svoj štih tješeći se tako da nismo poput ostalih, da nismo poput Sunca.

Što je to ljubav? Kažu da neke stvari pišu u zvijezdama. Zbilja? Jesu zvijezde ljubav, ili je ljubav u zvijezdama? Što izabrati? Kažu da je tama zastrašujuća i da se držimo svjetla. Zašto? Jesmo mi zapravo tama, a tama mi? Ili je svjetlo naše zamišljeno utočište jer tad naša tama ne dolazi toliko do izražaja?

Ja sam ti, i ti si ja. Ima li to smisla? Razmisli.

Međusobno se vučemo u ponore tamnice zvane ograničenost, stavljamo si okove oko misli da ne lete drugačijim putem od misli drugih, i pravimo ograde da se ne gazi u našu privatnost, a s druge strane želimo da nam netko tu ogradu sruši kako bi došao do nas. Ima li to smisla? Razmisli.

Vučemo probleme iz dana u dan kroz iste jednosmjerne ulice, ne uviđamo da zapravo problemi vuku nas i određuju smjer kretanja. Zašto? Jer im dopuštamo i potajno uživamo u toj nesreći i “sudbini koja nas je zadesila” jer se onda ne trebamo smijati, niti tratiti vrijeme na druge.. jer imamo probleme koje treba riješiti. A zapravo problemi rješavaju nas. Ne samo da rješavaju, nego i određuju, a mi uživamo biti prepušteni slučaju jer je tako lakše. Lakše je biti ti, a tebi je lakše biti ja. Tvoj križ je manji od moga, i moj je manji od tvoga. Je li? Razmisli.

Sunce je zubato, da jest. Krivim li ga? Nikako. Ne dobiva što želi i zbog toga se ljuti. Poduzima li nešto u vezi toga? Poduzima. Želi svoju dominaciju natrag, i izlazit će svakoga jutra na isto mjesto i kretati se istom putanjom u isto vrijeme i davati svoj maksimum koji, radi ograničenja Mjeseca, može dati. Tražit će svoju dominaciju i tražiti i tražiti. Pokušavat će sve dok naposljetku ne natjera Zamlju da se okrene. Pazite, prevrnut će kompletan jedan planet, da bi dobilo što želi. Da ponovno zasja svom snagom. Da ponovno pokaže što može i stjera Mjesec u kut.

A mi? Hoćemo li mi preokrenuti planet da dobijemo što želimo? Nećemo. Zašto? Jer je lakše biti prepušten slučaju. Vođen drugima. Lakše je biti ti, a ne biti ja. Lakše je izgubit dominaciju nego se za nju boriti. A što ako ti kažem da si bez svoje dominacije ništa? A da ćeš s dominacijom dobiti sve? Hoćeš onda preokrenuti planet? Nećeš.

Razmisli.

6 comments

  1. Sandrella · 7 prosinca, 2017

    Objasnila si, ubola si u sredu 😉 Bravo

    Liked by 1 person

  2. Superduque777 · 10 prosinca, 2017

    Sviđa mi se

  3. Suton · 11 prosinca, 2017

    “Međusobno se vučemo u ponore tamnice zvane ograničenost, stavljamo si okove oko misli da ne lete drugačijim putem od misli drugih, i pravimo ograde da se ne gazi u našu privatnost, a s druge strane želimo da nam netko tu ogradu sruši kako bi došao do nas. ”
    To je to. To si ti koju podupirem da kopa dublje, gleda dalje, osjeća jače. Poeta nascitur, orator fit!

    Liked by 1 person

  4. Pingback: MYSTERY BLOGGER AWARD #2 | 1136 Fifth Avenue

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s