DAJEŠ MI ZA ZAUVIJEK?

mmm

Kad si mali, ono baš jako mali, usudila bi se reći malen, i nemaš pojma. I ono lijepo u tome jest to da ne znaš da ti nemaš pojma, i sve one velike riječi koje čuješ oko sebe a koje ne izgovaraju tvoji prijatelji za igru ili pravi prijatelji, već neki veliki ljudi koji su stalno nešto zabrinuti a ti nemaš pojma zašto. I nije ti bitno što to ne znaš, jer ti znaš puno više bitnijih stvari. Naprimjer, znaš razliku između prijatelja za igru i pravih prijatelja. Oni ne znaju, oni stalno to miješaju i onda su opet nešto zabrinuti.

Kad si mali, ono baš jako mali, usudila bi se reći malen, i nemaš pojma ali si sretan. Sretan si kad je mama sretna i kad se smije. I kad sestra po prvi put danas ne viče na tebe, već te nagradi. Sretan si jer nemaš pojma. Sretan si jer ne znaš što je zabrinutost i što se dogodi kad ti pravi prijatelj postane prijatelj za igru.

Kad si mali, ono baš jako mali, usudila bi se reći malen, imaš puno razloga za sreću, a jedan od njih je, uz ono gore navedeno, kad ti tvoj prijatelj nešto pokloni a ti ga pitaš “Jel mi to daješ za zauvijek? Ili ti moram vratiti?”.

Nije li to najljepša moguća rečenica. Ne u kontekstu kad ti netko pokloni skupi nakit ili odjeću. Kad si mali, ono baš jako mali, nije ti bitan skupi nakit niti skupa odjeća, teta u skupoj haljini ti ne postane najdraža jer nosi skupu haljinu, nego jer ti je dala loptu. I dala ti je za zauvijek. Zamisli, ZA ZAUVIJEK. Tad je to bila tako jedna velika stvar. Zamisli, ti ćeš sad tu loptu zauvijek posjedovati.

Koliko smo mi toga nekome dali za zauvijek? Koliko si puta pomogao za zauvijek a da nisi očekivao nešto zauzvrat? Koliko si puta brisala prijateljici suze za zauvijek i potrudila se da bude za zauvijek? Koliko si se puta danas nesebično nasmijao strancu,… za zauvijek?

Razumijete li poantu za zauvijek? Toliko toga danas se radi površno. Toliko toga se radi preko kurca i preko volje. Toliko toga se uzima zdravo za gotovo. Toliko toga se u nama promijenilo, al sigurna sam da ono kad si mali, baš jako mali, sigurna sam da je to ostalo isto, kao i nekoliko puta u tekstu ovog posta. Sigurna sam da ti i dalje teta u skupoj haljini nije draža od tete u odjeći koju TI imaš u ormaru, ali ti je društvo nametnulo da ti mora biti draža. A ti si pokleknuo. Ti si odgurnuo malog sebe, kakvog te tvoja obitelj izgradila, i posegao za društvenim “normama” takoreći normama, jer koga god pitaš TO TAKO NIJE, ali se svi ponašaju drugačije. Zašto? Jer smo izopaćeni u više pogleda. Jer smo okruženi s omotačem pizdarija koji se tako čvrsto zakačio oko planeta Zemlje. I stišće nas i stišće, sve dok ne dobije struk kakav svaka cura danas treba imati. I kad postane “kao svaka cura” onda je zapravo postao ta pizdarija. Jer ako te nešto omota, i omotava te i omotava, kao omotač pizdarija Zemlju, na kraju te zamota toliko da postaneš on. Jer više ne možeš disati. Jer ti je došao do ustiju, nosa.. Jer te omotao toliko, da sad plešeš kako se on okreće. Razumiješ?

Nemoj postati pizdarija. Molim te, nemoj. Kad te netko omotava svojim stavovima, uvjerenjima, skupom odjećom i skupim nakitom, odmotaj se. Odmotavaj se koliko god puta treba. I reci mu da to nije za zauvijek! Jer nije. Jer on ne vidi tko mu je prijatelj za igru, a tko pravi prijatelj. A ti, ako odbiješ biti pizdarija, prigrlit ćeš sebe kad si bio mali, baš jako mali i nećeš imati pojma. Ali ćeš biti sretan. Jer ćeš znati točno onoliko koliko trebaš znati za sreću. A to je da imaš ono za zauvijek.

Oglasi

10 comments

  1. Goran Jurković · Siječanj 10, 2018

    Super napisano.Zauvijek imati sebe, to je najveća stvar u životu, a druge otpiliti ako su to zaslužili i njihove nametnute pi……….. Pozdrav.

    Liked by 1 person

  2. Shonery · Siječanj 11, 2018

    Ceo život smo u raskoraku… Kad smo mali želimo odrasti, a kada odrastemo, onda bi da opet budemo mali…. 🙂

    Liked by 1 person

  3. Suton · Siječanj 11, 2018

    Ako mene pitaš, ovaj ti je najbolji dosad. Naj… prirodniji. Bože kako volim prirodno! I u iščekivanju nekih budućih najboljih, zaista iskreno plješćem ovome. 🙂
    Btw… “omotać”? 😀

    Liked by 1 person

  4. mirmaa · Siječanj 12, 2018

    Bravoooo za tekst. Pogodila si ga u sridu! Kad se sjetim, od simpatije sad dobila loptu, za zauvijek 😀 jos uvijek ju imam, kakve uspomene ❤️

    Liked by 1 person

    • fifthavenueblog · Siječanj 12, 2018

      Hvala ti draga❤️ Ma predivno nešto stvarno, šteta što današnja djeca baš i nisu toliko djeca..

      Sviđa mi se

  5. bunt0vnica · Travanj 6, 2018

    Reblogged this on bunt0vnica.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s