UNKNOWN TITLE – PART FOUR (4)

pi

Nekih je 9 sati ljetnog jutra, vrijeme kad se još i može preživljavati bez da tu i tamo završiš na infuziji ili te prekine srce kad uletiš u more znojan i rastopljen, gore od snjeguljice kad je izneseš iz sonika.

Pošto se skoro nikad (ako ne moram) ne budim ovako rano.. često to zna biti sićušan šok za moj krhki organizam, pa moje obitavanje biva popraćeno kojekakvim ajmo to tako nazvati halucinacijama.

Naime, danas dok su me prevozili kući s plaže sam izjavila rečenicu stoljeća, koju bih mogla patentirati isto kao i svoj još nenaslovljen, neimenovan poremećaj spomenut u prethodnim djelima. Izgleda da ću se masno obogatiti u skoroj budućnosti, a onda postoji mogućnost da skroz odjebem ovo pisanje, pa se nemojte čuditi i osuđivati me nego dođite i vi po pare, dat ću vam bez beda.

“Ja sam nekad sebi samoj čak i predobro društvo” … Suvišno je išta nadodati, al to je najiskrenija rečenica koju sam ikad izgovorila (osim one da burek s jabukom nije burek). Volim se družiti s vlastitim mislima i pasivno promatrati gdje me sve odvode. U koje snove, u koje neostvarene ciljeve, u kakve nove svjetove i kakva bolja mjesta. Ne mora biti ni ovako dinamično. Volim i kad su lijene. Kad su lijene za bilo što osim analize moje vlastite lijenosti, pa se onda borimo zajedno protiv toga al to ti je isto kao odluka da ću se za korizmu odreći onog sendviča, palačinke s kulenom i pomfria iz mcD. To je jedan tako velik zadatak, kompliciran i kompleksan, da ga u mojim očima ni NASA ne bi izvela bez da koji put poklekne. A znamo svi koliko su ti ljudi programirani. Ja nisam, ali ni ne želim biti, jer kad bih bila onda si ne bi bila predobro društvo. Isto tako, volim one trenutke refleksija, kad me onaj prvi ton jedne pjesme vrati na tisuće mjesta, ponovno susretne s tisuće pogleda i osmijeha koji su urezani tamo negdje gdje ti prijatelj ili prijateljica ne može dosegnuti. Volim kako se poigravaju mojim emocijama, pa se nekad i nasmijem na ono što su mi moje drage misli danas pripremile, a nekad mi ih je, da oprostite, pun kurac. To su obično dani kad je na redu nešto čega se ne želim prisjećati, a one su uporne, da ne kažem naporne, i ne odustaju. Tad mi je potreban netko drugi. Da me odvrati od toga svega, da mi zaokupi maštu, misli, snove, sjećanja i ciljeve na određeno vrijeme.

I sad dolazi sladunjav trenutak kako je taj “odvračivač” misli postao gospodin sa zahtjevom za prijateljstvo, koje sam prihvatila pregazivši svoj ponos i zaboravivši na to da je u 21. stoljeću moguće imati udvaranje kakvo je imala Elizabeth sa svojim Darcyem. Mislim, zašto bi ti se obraćali pismima, ili ne daj Bože u živo, kad može prek’ fejsa i tako bolje sakriti i podnijeti poraz ili ne dao Bog odbijanje, i ne ispasti papak.

Preskočila sam svo to navlačenje, odbijanja, prihvaćanja, sviđanja i nesviđanja, varanja i pomirenja, praštanja i mržnje. Jer, nije li to sve nebitno i nevažno kad znaš da je nakon toga to sve postalo TO. Ono iz filmova, knjiga, bajki, mašte i snova. Kad naučiš veličinu praštanja i kako je zapravo mržnja za slabiće, iako su te čitav život uvjeravali u suprotno. Kako je “biti veći čovjek” i naposljetku “voljeti nekoga svim srcem” hrabrost, a ne slabost. Priča koja počinje jest priča koja se pamti. Priča na koju će me moje misli, moja najbolja prijateljica i najbolje društvo (ja) zauvijek iznova vračati.

I na kraju, biti sam sebi predobro društvo nema veze s egocentrizmom, anksioznošću, introvertnošću. Ima veze s tim koliko si zapravo zadovoljan sa sobom, sretan. Koliko voliš glazbu koju slušaš. Koliko si ponosan na izbor knjiga koje čitaš i na to što uopće čitaš. E to sam sve ja. Sretna. Više manje uvijek. I sama sam sebi predobro društvo. I to bi trebalo biti bogatstvo, a ne ono na bankovnom računu.

 

 

Još jedan “nastavak” otišao, let me know što mislite, vi i vaše predobro društvo 😀

UNKNOWN TITLE – PART THREE (3)

UNKNOWN TITLE – PART TWO (2)

UNKNOWN TITLE – PART ONE (1)

7 comments

  1. Suton · 26 siječnja, 2018

    Neću redom… nego ću snagom dojma.
    “Ono iz filmova, knjiga, bajki, mašte i snova. Kad naučiš veličinu praštanja i kako je zapravo mržnja za slabiće, iako su te čitav život uvjeravali u suprotno. Kako je “biti veći čovjek” i naposljetku “voljeti nekoga svim srcem” hrabrost, a ne slabost. ”
    Da. Živio sam to. Osobno, svojim tijelom, umom, srcem, živio sam to, znam da je upravo tako. No ja sam to živio sa debelih 40+. Istinski me impresionira da si ti, sa 20+, skočila na tu razinu samo tako. Iz čista mira. Stvarno vrlo poseban curetak. 🙂
    Potom, i mislio sam si da si meteopat. Misli koje te vode i u dobar i u loš mood… to ti je to. Južina, ovo-ono, you name it, ali s time se nije nimalo lako nositi, znam.
    I na kraju, početak. 🙂 Tvoja legendarna rečenica me podsjetila na nešto što mi ponekad veli moja najbolja prijateljica – da ja sam sebe ne zaslužujem. 😀 Pa ono, makes sense da se kužimo. 🙂

    Inače, očekivao sam pomalo usiljeni nastavak. Nakon jednog sjajnog obično ide jedan tako-tako. No ovaj je dobar. Nije ludilo dobar, ali jest dobar.
    Btw… Snjeguljicu iz ČEGA?!? 😀 😀

    Sviđa mi se

    • fifthavenueblog · 26 siječnja, 2018

      “Živio”… Baš me sad to malo rastužilo. Ali dobro, vjerujem da imaš svoje razloge što i kako i zbog čega.
      I nisam ja skočila na tu razinu samo tako, mislim da ću i to ispričati u jednom od nastavaka, ali to je bio mukotrpan proces čak i za mojih malo godina.
      Drago mi je da se kužimo, as always, više manje. I drago mi je što ti je početak na kraju. Ali mi nije drago što ne znaš da je Sonik dućan u kojem dobiješ polurastopljeni sladoled!!

      Hvala ti, opet i opet, i čekam taj tren kad ću ti se prestati zahvaljivati jer mislim da sam već postala dosadna, ali do tad hvala i dalje.

      Liked by 1 person

  2. Suton · 26 siječnja, 2018

    Aaaaa, TA snjeguljica?! 😀 Moj omiljeni sladač! Nerastopljeni, jel’te. 😀
    A razlozi… nisam imao ja, ona je imala. Nije imala hrabrosti. Zato me i tako duboko dotaklo to što si napisala. No kako god. Never surrender… 🙂

    Liked by 1 person

  3. mirmaa · 27 siječnja, 2018

    Kakvo uživanje dok čitam tvoje tekstove 😍😍😍

    Liked by 1 person

  4. Pingback: UNKNOWN TITLE – PART FIVE (5) | 1136 Fifth Avenue
  5. Pingback: UNKNOWN TITLE – PART SIX (6) | 1136 Fifth Avenue

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s