UNKNOWN TITLE – PART SIX (6)

bbbb

Ove godine sam prepuna novogodišnjih odluka, da ne kažem pizdarija. Neću reći pizdarija jer sam danas bila na misi. Isto tako, da ne bi bilo zabune pa da netko sad pomisli kako sam velika i ponizna kršćanka, otišla sam na misu samo zato što me probudio već danima upaljeni mjehur radi kojeg mokrim više od trudnice u 9. mjesecu koja na mjehuru tegli 5 kilograma teško dijete za koje je sama “kriva” i vjerojatno svaki put kad odlazi u wc psuje onoga tko je izjavio da poslije *ebanja nema kajajnja, jer se ona već dobrano puno puta pokajala, očito. Dakle, već danima, ma koga lažem, mjesecima nadgledam borbu između grižnje savjesti i lijenosti. Ova hoće, ova neće i tako u nedogled. Umjesto da poduzmem nešto u vezi toga, i dignem guzicu iz kreveta, odem na misu i ušutkam savjest jednom za svagda, ja kao i većinu stvari u svom životu prepustim slučaju i uživam u ulozi (i to glavnoj) pasivnog promatrača koji leži u krevetu, bulji u strop i razmišlja što bi sve trebao napraviti i promijeniti, al jednostavno nema kad. Pizda ti (mi) strinina (bolje strinu nego mamu, strina ti nije krvno srodstvo) kako ćeš i imati kad si gora od bake Lenke koja od 12.30 kad počne prva sapunica na hrt1 pa do 10.15 dok ne završi zadnja turska “preeedobra ej” serija ne diže guzicu s kauča. I onda se ja čudim što teta (teti je baka Lenka svekrva) svako toliko kupuje novi kauč. I što su nama popucali kaučevi. Kako neće? Jebote al je to dobar biznis u današnje vrijeme. U vrijeme bake Lenke, sapunica, kreveta i mene.

No, da se vratim. Aha, novogodišnje odluke. Imala sam ih pregršt i znate koliko sam ih ostvarila? Prestala sam grist zanoktice. Jer mislim ono, mora se početi od nečega, ne? Pa sam pričekala da me prođe taj lažni osjećaj zadovoljstva i utjehe da sam napravila nešto od sebe kako bih krenula na sljedeću odluku.

Da ovo sad sve dosad rečeno nekome tko me ne poznaje dam na uvid, jedina moguća opcija za stvaranje neke slike o meni bila bi da sam jedna lijena guzica koja mrzi svijet i ljude oko sebe, stalno se istresa na Karlu, nema volje za životom i bijesna je čak i na sunce. Pa čuj, dragi moj čovjek koji me ne pozna i to sve čita, nisi puno toga pogriješio. Zapravo, slika ti je točnija nego moj život. Jer je moj život netočan. I baš volim to što je netočan. Isto kao što sam voljela svaku 1 iz matematike, jer su mi zadaci bili netočni. I baš volim to što ću te, dragi moj čovjek, možda uvjeriti u suprotno, a možda i neću. Jer ne trebam. A volim ne raditi ono što ne trebam. Nisam kao polovica mojih nadobudnih kolega koji misle da je sreća 10 godina studiranja da zapneš zamrljan krvlju od struka na gore do penzije u nekoj bolnici za pišljivih desetak tisuća kuna. Dapače, htjela sam ja biti dr. Htjela je Matea ić na medicinu. Respect doktorima do groba. Kapa do poda. Ali, dragi moj čovjek, ja sam netočna. A ti ćeš, sa svojim milijunima koje nagrabiš, cijeli život morati biti točan. A ja, kao što ne volim raditi ono što ne moram, MRZIM nešto što moram.

Dok slušam kako se moje mile sestrice nabacuju komentarima s mamom za stolom, i dok smišljam dobrano ljut comeback tati, zahvalna sam što je cijela moja obitelj izabrala netočnost. Da nisu, sad ne bismo svi sjedili ovdje za istim stolom. Ne bi nam preko tjedna ručak bio u 3.15, a nedjeljom u 12. Ne bi nam sve moglo stajati za tih pola sata koje odvojimo jedni za druge.

Brzo odjebem tu sladunjavost iz svojih već prebukiranih misli i vratim se na svoje novogodišnje pizdarije. Jedna u nizu novogodišnjih pizdarija bila jest da i njega odjebem iz svog života na dami prikladan način. Ali u toj, kao i u većini ostalih sam posustala (osim što više ne obitavam na zanokticama!!!). Zapravo, posustala sam u čvrstoči svoga ponosa. Prvo sam prihvatila zahtjev, zatim odgovorila na jednu poruku, pa na drugu, pa na poziv da mu sviram flautu. Da, mi smo bili izmaltretirani sviranjem flaute u srednjoj jer će nam navodno to biti korisno kad dobijemo malog kreštavca koji neće prestati cmizdrit dok mu ne uvališ vime u usta ma koliko dobro ti flautarila. Ne dajte se zavesti, znam ja takve!! Uglavnom, sama ta činjenica da je toliko očajan u želji da me vidi da bi pristao na privatni koncert TOGA, odlučila sam to okončati i izaći s njim. Ali samo da ostvarim novogodišnju pizdarijicu i odjebem ga.

Bila je to srijeda, popodnevna smjena i 6. sat kemije, kad sam se našla nervozna činjenicom da ću ga vidjeti. Da, da, vidjeli smo se tad u klubu i kao trebala bi znati otprilike što očekivati. Plave oči, plava kosa – takvog sam ga memorirala. Činjenica da me dočekao smeđi muškarac, sa smeđim očima i dobrano visočiji od mene ostavio me s dvije opcije. Pod a, dogovorila sam se s krivim likom. Pod b, Matea prestani piti kad ne znaš. Valjda da je opcija b onda.

Izuzev toga da sam mu prije susreta morala kupiti milku oreo od 12 kuna (zadnjih 12 kuna) jer šiptari iz šupice zvane T.O. UZOR u hodniku škole preživljavaju na pljačkanju srednjoškolaca, i da sam izgubila više živaca dok mi je objasnio gdje da dođem nego kad me nakon izlaska, u 5 ujutro, na sred tepiha dočekala hrpica koju mi je ostavio mačak, nespretno smo se zagrlili u znak pozdrava. Prvih nekoliko trenutaka me držao gard da ću ja to uspjeti, da je ovo prvi i zadnji put da smo se našli. A onda, kad smo se približili osvijetljenom dijelu robne kuće, ugledala sam ono na što sam bila slaba od prvog trenutka, ali je ponos sve to držao zaključanim gore nego moja baka svoj kokošinjac.

Njegove oči – moj svemir…

 

Okej, evo i šestoga. Nekako sve to kapa iz mene. Let me know što mislite, ako mislite išta 🙂

UNKNOWN TITLE – PART FIVE (5)

UNKNOWN TITLE – PART FOUR (4)

UNKNOWN TITLE – PART THREE (3)

UNKNOWN TITLE – PART TWO (2)

UNKNOWN TITLE – PART ONE (1)

6 comments

  1. mirmaa · 5 veljače, 2018

    Volim netočnost, možda jer sam i sama takva. Doduše kauč mi je kao nov zbog svih obaveza ali da ih nema vjerujem da bih se poistovjetila s tobom! 😂 Život izvan okvira je najljepši život ❤️

    Liked by 1 person

  2. Suton · 5 veljače, 2018

    Na dio “… na poziv da mu sviram flautu…” je moj drti majnd vrištao od smijeha. 😀 😀 😀
    No da. 😀
    Imam ti naslov za ovaj dio… “Ispovijesti ljenguzne zaljubljene šiparice”. 😀 Šalu na stranu, dobro je. Iskrena si. Šteta što svi već znamo kamo vode tvoja grintavo nevoljka razmišljanja o njemu 🙂 , ali, čak i s time, gušt je čitati. Još, još!

    Liked by 1 person

  3. Suton · 5 veljače, 2018

    … a dobar odgoj mi brani komentirati gorespomenuto kapanje iz, da prostiš, tebe. 😀 😀 😀

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s