UNKNOWN TITLE – PART EIGHT (8)

large

Ljeto je prošlo već davno i sunce je odjebalo sa svojih 4o+ stupnjeva i postalo zasjenjeno tmurnim, jesenskim oblacima koji su jedva dočekali prosuti koju kapljicu kiše nakon dugih mjeseci sunčeve vladavine. Vrijeme je da sve odahne, skupa sa mnom. Ceste su očajnički dočekale prve kapljice, goreći od suše koja im je zavladala tijelom. Koja ih je tjerala na pucanje. Vrištanje. Ljudi, ja, su također takvi. Pucam i vrištim, a ne želim to pokazati dok se ne ukaže očajnička prilika da dobijem što sam htjela svo to vrijeme. Slušam kako osušeno lišće pucketa pod mojim tenisicama, tiho jecajući od boli na koju ne mogu utjecati, na koju možda ni ne žele utjecati jer im je netko nametnuo da im tako mora biti. Da se moraju povući kad za to dođe vrijeme. Kad njihovo vrijeme prestane i kad su primorani napustiti svoje grane, svoje nekadašnje jedino utočište. Svoje maleno sivilo sreće i utjehe. I dok gledam u njih pomislim kako ja nisam ništa drugačija. Obično, mi ljudi, ja, imamo naviku misliti da smo superiorniji i bolji od same prirode. Onda nas ta priroda lupi šakom pravac u lice, pa shvatimo tko tu drži konce. Ja sam jedan običan, maleni listić koji samo želi ostati na svojoj grani. Ne želi da njegovo vrijeme prestane, niti da ga netko pregazi. Samo, problem je što nitko ne čuje.

Okej, da raščistimo, nisam ja nikakav šaptač lišću niti prirodi, ekološki fanatik, niti ću trčati za tobom ako baciš papirić na pod. Ja sam samo okorjela, neshvaćena duša koja korača svijetom i u svemu vidi priču. U svemu vidi nešto. U svemu vidi svrhu i boje. Dapače, ima dana kad samo pregazim to lišće, pogledam dolje i shvatim da je krajnje vrijeme da operem tenisice, ali danas nije takav dan. Danas mi je poseban dan jer je još jedan u nizu običnih. Danas mi je poseban, jer ga imam. Imam danas.

Ne kužim što ja to radim krivo, kad mi svaki put zalijepite tricu. Meni je esej baš dobar” rečenica je kojom sam se okomila na nadobudnog, mladog profesora književnosti.

“Ne ispunjavaš formu” – odgovorio je previše samouvjereno za moj skromni ukus.

I tad mi je postalo kristalno jasno. Ja ne ispunjavam formu. Jer ja ne spadam u one koji to rade. Ne spadam u one koji se ukalupe u okvire svakodnevnice. Ne spadam u prosječno, a opet sam dobar (3). Ali imam petlje to reći. Možda u tome leži problem moje nemogućnosti opisivanja u tri riječi, rečenice. Jer se mene ne može strpati u rečenicu, kao što ne mogu ni ja svoje misli ukalupiti u nešto što je za odličan (5).

Možda ga je to prepalo, ne znam. Većina ljudi se ponekad ne zna nositi s mojim monolozima, razmišljanjima, a da ne govorim o ponašanjima. Nisam osoba od faza i hirova. Nikada ih nisam imala. Osoba sam od trenutka i emocija. Sentimentalnih vrijednosti mojih crnih vansica, visokih old school starki koje ću vječno nositi i osoba sam koja nikada ne prođe pokraj žute mace na zidiću, bez šapice, a da je ne pomazi i u sebi joj ne šapne kako je posebna. Možda mu je bilo čudno što sviram flautu, igram košarku i čitam knjige. Možda i to što je vidio da čitam Hamleta i vjerojatno pomislio da sam nas dvoje zamislila kao neke od Shakespearovih likova. A možda ga je prepalo i to što previše pričam? Mislim, ruku na srce, tko bi trpio napornu, nenapričanu žensku koja se ne gasi bilo podne-ponoć. I još uz to sam mu solila pamet o kršćanstvu. Jesus…

Kad ne mogu prestati. Ovisna sam o onoj žilici posred čela koja se javi kad se namršti. A namršti se svaki put kad kažem nešto “pametno”. Taj lagani val pokreta kojim tako dobro barata. Koji kontrolira pokrete njegovih punih usana dok mu trepavice mahnito polete u stranu radi kolutanja očima. Pomaknem ruku i prstom prijeđem preko njegove “jaw line” i osjetim bol. Prvo u prsima. Jaku, probadajuću oštrinu koja mi izbija zrak iz prsa. Ostavlja me bez trunčice kisika i tjera moja pluća na potpunu inhalaciju. Očajnički tražim tračak spasa u njegovim očima, u tom svemiru utjehe i nadanja. U kestenjasto crnom vrtlogu moga svijeta, ali mi pozornost privuče krv koja se slijevala niz moj prst, pa duž cijelu podlakticu. Tekla je tako polagano, kao da prati ritam neke pjesme koju samo on čuje. Njihala se uz melodiju njegovih otkucaja, a moje istovremeno zaustavljala. Kapljice koje su padale po njemu – nestajale su. Poput kapljica kiše koje ulete u more. Samo ih odjednom više ne vidiš. One koje su padale po meni – probijale su me poput metka. Hirovito i eksplozivno.

Snažno i nemilosrdno.

 

Vraćam se u malo drugačijem duhu nego prije, nakon dugo vremena. Voljela bih čuti što mislite, ili ne mislite, svejedno mi je 🙂 Hvala svima koji su došli do ovdje. Hvala i onima koji nisu, i to nešto znači. Ostali nastavci (prethodci?) su vam malo dolnije na blogu, pa tko želi neka lista 🙂

6 comments

  1. Shonery · 25 veljače, 2018

    Što bi reklo Hladno pivo – Ovdje nećeš naći mira, ako si rođen van okvira….

    Liked by 1 person

  2. Suton · 25 veljače, 2018

    Dolnije?! 😀
    Nego… hajd’ ovako: neću cjepidlačiti detaljima. Pusti par dana, pročitaj sve to pažljivo, osjetit ćeš da nije… za 5. A predobra si da te pustim da budeš zadovoljna sa 3.

    Usput, pridjev *skromni* definitivno ne ide u istu rečenicu s tobom. 😀

    Liked by 1 person

    • fifthavenueblog · 25 veljače, 2018

      Ma zadovoljna sam ja i s 3, ne brigaj🙂 bilo koji tekst koji ostavim i pročitam za par dana mi se ne svidi, tako da više ne razlikujem dobar od lošeg teksta.

      I hvala za ovo skromno😜

      Sviđa mi se

  3. Suton · 26 veljače, 2018

    Sama sebi skačeš u usta. Da si zadovoljna s 3, ne bi kasnije bila nezadovoljna tekstovima. 🙂
    I nisam rekao da je loš. Samo je… kao da je na speedu. Zatrčava se pa zaluta. I dalje si dijamant, samo te treba pažljivo brusiti.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s