IZBJEGLICA U POČETKU

dr.jpg

Prisjetimo se malo početaka. Prisjetimo se kakav je bio osjećaj doživjeti nešto po prvi put. Prvi trening, kad nisi imao pojma što je lopta, a pogotovo kako je dovući do koša, točnije, okrugle metalne stvari s mrežom oko sebe koja je visoka kao trodupli ti!!!! Prvi trening, kada nisi znao da ti uopće trebaju normalne tenisice nego si se pojavio u papučicama/tenisicama s tjelesnog. Kad si u čudu razgledavao dvoranu i maštao kako će jednog dana na tim tribinama sjediti svi tebi važni ljudi (kasnije te opere pubertet pa jedva dozvoliš da ti plate članarinu, kamoli da ti dolaze na utakmice). Prvi korak, prvo vođenje, prvi koš.

Početak prijateljstva. Onih prvih nekoliko faza u kojima otkriješ dio svijeta za koji nisi znao da postoji uopće. Vidiš sebe u njima, samo u boljoj verziji. Početak lavine izlazaka, suza, smijeha, svađa. Prepiranja oko ukusa u glazbi. Odjeći.

Znate one početke kojih se zauvijek želite sjećati i pokušavate iznova svaki dan proživjeti ponovno taj osjećaj, to uzbuđenje…Sreću? Pa zatvoriš oči i vraćaš se iznova i iznova i iznova. Zatim se i iznova susrećeš s tom hrpetinom razočaranja nakon što shvatiš da toga više nema.

A postoje i oni počeci za koje si svjestan da dolaze uskoro. I ne raduješ im se pretjerano, iako su svi oko tebe u sedmom nebu radi toga. Što uopće znači biti u sedmom nebu? Je li to samo obična uzrečica koju ljudi izgovaraju kad su nenormalno sretni, ili to stvarno postoji? Negdje daleko, iza ovog neba kojeg vidim. Gdje umjesto plave boje sjaji žuta, a umjesto grubog asfalta, koračamo mekanom travom. Mogu je osjetiti pod stopalima upravo sad. Onaj bockavo – lijepi osjećaj koji te čak nekad natjera i da potrčiš. Ili ne. Mislim da ljudi premalo vole travu. A ne bi trebali. Možda je to neko mjesto gdje su početci lijepi. Ali meni ovaj nije. Niti malo. Čak ni ono iz sažaljenja. Meni počeci predstavljaju nesigurnost i nepoznatost. Podsjećaju me na ispite iz matematike, kad dobiješ 6 zadataka i na prvi pogled jedino poznato na tom papiru ti je vlastito ime i prezime. Čak ni datum nekad ne prepoznam iz prve jer prvih 6 mjeseci i dalje pišem staru godinu. I onda riješiš 3 zadatka i euforičan si zato što je to 50%. Na kraju dobiješ 1, jer si imao 6 bodova, a 7 je za prolaz. Tako ja gledam na početke. Nepoznanica x. Matematika. A matematiku ne volim. Volim sve znati unaprijed. Za početak, volim ZNATI. Unaprijed planirati. Unaprijed znati kako ću se osjećati. Unaprijed se pripremiti na tu jedinicu, ispravak, moguću novu jedinicu. ..

Kad promislim na to da se više neću vraćati u sigurnost svoje tople kućice, oko koje je baka batman zasadila toliko cvijeća i voćki da nam se kroz koju godinu kuća neće ni vidjeti, obuzme me panika. Da ću se voziti busevima/tramvajima, a da neću prolaziti pokraj zgrada kojima znam svaku crtu, rupu od granate koju su skromno pokušali zakrpati, razbijen prozor i poznate grafite 7up! – a. Da ću prolaziti pokraj nekog drugog centra, a na parkingu neće biti žutog auta tete Suzane. I da onda neću moliti Boga da autobus ne stane na stanicu pokraj pumpe, jer ne želim da mi netko sjedne na sjedalo do. Prolazit ću gradom čije će me ulice odbacivati kao Mađarska izbjeglice. Čije će me zgrade plašiti svojim sivilom i negostoljubivošću. Vraćat ću se u svoju novu sigurnost koja neće za stolom imati šesteročlanu obitelj. Imat ću sama sebe, a što može biti strašnije od toga?

11 comments

  1. Suton · 29 ožujka, 2018

    Očito ne čitaš Cosmo. Po njima, imati samu sebe je vrhunac dosega svake moderne žene (emancipirano samosvjesne, sa snažnim naglaskom na “jer ona to zaslužuje”). Možda sam zao, ali meni je to oduvijek zvučalo kao loš izgovor za kupovinu većeg vibratora. Ok, zao sam. 😀
    Nego da.
    Nostalgična si. Meteopatija (nije ti prvi put) gadno udari. Proći će. I opet doći, ali tu ne možeš ništa.
    I meni su počeci tjerali strah u kosti. Makar, bio sam sjajan matematičar, pa to nema baš veze jedno s drugim… naprosto, potreba da se u svemu dokazujem i budem najbolji, vrištala je od panike na dolazak novih izazova. I nije pomagalo svladati ih.
    I još… sedmo nebo postoji. Been there. Gdje prvi poljubac traje zauvijek a vrijeme stoji. Nah, ne može se to opisati, to je… kao da slijepcu opisuješ boje. Naprosto, postoji, točka.

    Na kraju da ti malo pokvarim večer… tipfeleeriiii!! 😀

    Sviđa mi se

  2. pucinasnova · 30 ožujka, 2018

    S petnaest godina sam otišla u drugi grad na školovanje. Prva vožnja trolejbusom i tramvajem, prvi put nisam išla kući poslije škole, nisam prolazila dobro poznatim ulicama, nisam znala niti jednu osobu koja je išla sa mnom u razred. A onda je, nakon nekog vremena, to postalo druga kuća, te osobe su postale druga porodica, nekad nepoznate ulice su postale meni drage ulice, nepoznati grad je postao moj grad.
    Svi ti počeci su teški, izazivaju strah, tjeskobu, brigu. Ali poslije njih često dođu ogromne radosti, prijateljstva, ljubavi, neke drage navike, lijepe uspomene.
    Ne znam je li tekst napisan “onako” ili je potaknut trenutnim stanjem, ali ako jeste, želim ti svu sreću u ovom tvom početku!

    Liked by 1 person

    • fifthavenueblog · 30 ožujka, 2018

      Hvala ti na čitanju. Nadam se da će i meni biti barem upola dobro kao tebi. Pisano je potaknuto trenutnim stanjem pa mi zato ovaj komentar toliko i znači. Hvala ti od srca❤️

      Liked by 1 person

      • pucinasnova · 30 ožujka, 2018

        Tekst i djeluje kao da je napisan iskreno, iz srca.
        Mislim da si ti već svjesna da je svaki početak nova prilika koju trebaš iskoristiti najbolje što znaš i ostaje ti samo da to učiniš. Držim ti fige!

        Liked by 1 person

      • fifthavenueblog · 30 ožujka, 2018

        Hvala ti puno😊😊❤️

        Liked by 1 person

      • pucinasnova · 31 ožujka, 2018

        Ma nema na čemu😃 Stisni zube i samo naprijed u nove pobjede! 😃

        Liked by 1 person

  3. Moderna Pevacica · 2 travnja, 2018

    Duso, provela sam detinjstvo u Izraelu, skolovala se u Svajcarskoj, Americi, Kanadi, Francuskoj, Norveskoj, zivela sam i radila u Spaniji. Sada sam u Srbiji. Svuda sam se osecala kao kod kuce, jer sam uvek pocinjala iz pocetka.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s