NE DA MI SE NASLOV

Ne znam uopće otkud krenuti.

Nekad u srednjoj, kad bi trebali pisati esej i kad ne bih imala inspiracije (to ne bi bio esej iz književnosti. Tamo sam uvijek imala nešto za prisrati jer smatram da ja, balavica koja kao puno čita znam nešto o nečemu. Da.) poslužila bi se onim da prepišeš naslov al ga malo okreneš. Tu sad trenutno nemam ni naslov tako da mi ni to nije opcija. Jer, kako unasloviti kaotičnost? Možda kaotičnost. Kad bih to ispremetala dobila bi neki otiči s tvrdim č i kao. Kao otiči. Bogami sam i otišla. Spićila sam se u plavu igračku na struju koja stalno staje pa kreće i daje ti lažni nadu da ćeš stići pojesti sendvič od pršuta u Dubravci na autobusnom. Otiči kao-sam i to trčećim korakom, pljujući sve što sam taj dan prošla kako bi mi se ego oporavio. Inače kad tako pljujem znam da je obrambeni mehanizam prouzročen neuspjehom, al ovaj put je nešto bilo drugačije. Ovaj put nisam znala jesam bila iskrena prema sebi ili si olakšavam tim “sranjem” kako je, u biti, sva loša nesreća uvijek na meni. Ajme, ne znaš li onaj osjećaj kad si u nečemu predobar i znaš da ti nitko ne može reći suprotno, i zapravo uspiješ u tome? Ni ja.

Kao prvo, osjećala sam se kao izdajnik po drugi put u životu. Prvi put je bio kad sam nabavila psa i odjebala nezahvalni mačji rod nakon barem 20 mačaka (ne preuveličavam) koje sam imala, neke i porodila, othranila, naučila da same otvataju vrata od kuće, dopuštala im da budu promiskuitetne, znači bila sam VRLO liberalan, korektan, fer i pažljiv roditelj i da su mi mogle ostavljati recenzije nakon što su radi kurvanja (iako sam ja i to dozvoljavala bez obzira što kao jedna vrsta svodnika nisam dobivala profit u današnje krizno vrijeme) odlučile ostaviti svoj 9. život na kolu ili braniku od auta, ili jednostavno samo otići iz hira, bezobrazno i bez pozdrava, imala bi 5 zvjezdica! I sad imam psa i kad sretnem mačku ne želi se ni pomazit. Osjeti kurva, osjeti.

Drugi put je bio kad sam sjela u tramvaj nakon što sam se tri i pol sata vozila pokraj nepoznate osobe koja mi još nije ni dozvolila da sjednem pokraj prozora. A ja UVIJEK moram sjediti pokraj prozora. No dobro, odlučila sam ne raditi scenu pošto sam shvatila da sam sretna da uopće sjedim jer je nas petero bilo s kartom za sjedalo 33. Šestero, ako ubrojimo ženu koja je odbila platiti kartu za svoje dijete pa ga je nagurala u krilo i kasnije podojila bez pardona. I s tim da me prvo smjestilo do prozora pokraj čovjeka kojemu je trebalo sjedalo i pol i znojio se ko svinja. Zamalo mi se lice prilijepilo za staklo koliko sam se jako morala odmaknuti od njega da se ne dotaknemo… Odjednom sam zavoljela sjediti do prolaza.

Kad sam se izvozala tramvajima, kasnije na povratku za doma opet nisam dobila sjedalo do prozora i to sam shvatila kao pošten comeback autobusa radi počinjene nevjere.

Tramvaji mi nisu neka fora. Izgledaju kao neka vrsta moderne igračke koju bogati klinci dobiju pod borom i prestanu se s njom igrati nakon što raspakiraju omot skuplji od mog života. Inače sam poput freak-a koji promatra po autobusima i onda to dokumentira na svom blogu, a ti tramvaji mi nisu dali neki materijal jer nikoga tamo nije briga ni za koga ni za što. To mi se onak, malo svidjelo, s obzirom da živim u okruženju z kojem će te pitat zašto nisi oprala kosu. I gdje znaju da ti nokat na palcu desne noge raste u koso (kako to boli). Tako da nisam pronašla materijal za prigovore i sranja. Možda jer sam bila zaokupljena tim da se ne izgubim i stignem na prijAmni.

Znaš ono kad te negdje češe od uboda komarca pa se izrežeš od češanja posvuda, a opet ne pronađeš mjesto gdje te ful češe? Tako se nekako ja osjećam u svom životu. Stalno nekam’ grebem i tražim, a ne mogu naći ubod komarca. Kad pomislim da sam ga našla, shvatim da je to rana od brijanja na koljenu kojoj treba otpast krasta pa me SVRBI. Kužiš me, frende…

I ono, što je tim ljudima u Zabregu da ne znaju objasnit gdje je bilo što što ih pitaš? Žena radi u pekari “Mladost” (imam dokaz jer mi je ostalo slanca pa imam vrećicu) i ne zna gdje su bazeni “Mladost”. Udaljeni su 200 metara i to sam otkrila jer sam sama bauljala okolo. Ta žena iz pekare sam ja. Moja srž i sreća, onako svemirska, je negdje 200 metara od mene, al ti nikad neću moći objasniti kako doći do nje. Vrzmaj se sam po Savi, nosi torbu za koju si se nadao da će biti lakša nakon što si frendici iskrcala 2l domaćeg vina kojeg tegliš od doma, isplivaj bazen ispod granice za muške pristupnike i onda zaseri nešto što radiš čitav život. Kad to sjebeš, ovako kako sam ja, znat ćeš da nije to poanta. Možda i je, ne znam? Al ako si se tijekom prijAmnog jedini žalio da hoćeš kući svom psu (i mami, al to nisam htjela reći baš naglas) i bio sretan do boli kad te skoro bacio na pod od sreće što te vidio (ne bi tako mačka, ne boj se) i osjetio mir, trebaš li dalje tražiti? Opet ne znam. Možda ne treba. Radi straha ili ispravnog osjećaja da nije za mene, ne znam? Kako ću znati? Ni to ne znam. I ne da mi se. Ne da mi se znati, okej?

Ne da mi se znati.

6 comments

  1. Suton · 5 srpnja, 2018

    Mačke su po prirodi promiskuitetne. To onak, čisto da se ne umisliš da se tebe pitalo za dozvolu… 😀
    I… ej, ovo sam čitao dvaput. Toliko je brzo, divljački puno energije i moćno da sam progutao sve ne stigavši uopće hvatati konce. Ono, ko tu kome u pekari i kakve imaju veze bazeni s… nu da, sad znam, no… 🙂
    Ovo je moćno. Tebi vjerovatno nije, ti vjerovatno to osjećaš kao nemušti kaos, ali… moćno je.
    Ima ljudi koje čitam i koji me poderu na komade jer mi pogađaju tamo gdje najjače boli. Ima pak ljudi koje čitam koji me… kako to opisati? Šutnu me u dupe i natjeraju da se sjetim kakav sam i ja bio. U biti, nema takvih ljudi, ima samo jedna osoba – ti.
    Veliki lajk.

    Liked by 1 person

    • fifthavenueblog · 5 srpnja, 2018

      Moje su mačke bile fino odgojene, tako da nisam to umislila nego me se stvarno pitalo za dozvolu 😛
      I hvala ti što si pročitao OVO… dvaput… možda najveći kompliment ikad, a možda i pokazatelj moje zbrčkanosti u kojoj da bi ljudi pronašli nešto za sebe trebaju čitati više puta da bi shvatili 🙂
      Nakon godinu dana pisanja ovog bloga imam osjećaj da si ga stvorio ti, a ne ja sama. Svojim kritikama, sarkazmom, pohvalama i savjetima upućenim meni. Pa ti hvala na tome, od srca. Zbog tebe se ne bojim pisati ono što mislim. I oprosti što te stalno šutam u dupe, nadam se da ne boli 😛

      Liked by 1 person

      • Suton · 5 srpnja, 2018

        Je, je, mačke su te pitale za dozvolu, aha… 😀 😀 😀
        I thx, ponosan sam što sam pomogao, ako sam išta pomogao. No bez ikakve lažne skromnosti, tvoj blog si samo ti. Tvoja ga energija tjera 300 na sat, a svi mi ovdje katkad samo upozorimo na poneki zavoj i to je sve. I tako i treba biti.
        Rekoh ti, bilo bi mizerno da ti samo čestitam blogođendan… zato, čestitam ti od sveg srca na neiscrpnoj upornosti kojom si ponosno trpjela sve loše komentare. 🙂
        Keep on crackin’ and never stop!
        And we will follow.
        🙂

        Liked by 1 person

      • fifthavenueblog · 7 srpnja, 2018

        Hvala… Što drugo da kažem?🤗

        Liked by 1 person

  2. macalder02 · 4 kolovoza, 2018

    Vaša priča s psima, mačkama, tramvajima, prozorima s kojima se ne slažete, s ljudima na vašoj strani. Ukratko, osjetio sam vrtoglavicu iz tolikih situacija i na kraju, imate veliku energiju za ponuditi. Bilo je neobično iskustvo u interakciji s kulturom koja je različita od našeg. Pozdrav iz Venezuele.

    Liked by 1 person

    • fifthavenueblog · 5 kolovoza, 2018

      Hvala Vam puno na čitanju i ovako divnom komentaru. Nema mi veće sreće nego kad vidim da netko zaista čita ovo sve tu skupa. Lijep pozdrav iz sunčanog Zadra 🙂

      Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s