UKRADENA PERSPEKTIVA

Kad narastem, želim biti zaštitar u noćnom klubu.

Koja mlada, ambiciozna, perspektivna i maštovita mlada dama, zar ne? Ne. Sve ne, osim toga da sam besramno mlada i zelena. I tek sam nedavno otkrila što znači riječ perspektivna jer me trener u teretani sarkastično počastio tom odlikom. Dok sam još išla u teretanu i mislila na prijemni. Znači, prije pola života otprilike. Trenutno sam u lijepom periodu života (nejdem u teretanu, više ne mislim na prijemni, perspektivna postala nisam, sarkastična ostala jesam) u kojem mi je jedini stvarni problem to što ne mogu zdepilirat brkove radi herpesa na usnici i to što mi je sinoć skoro ponestalo vlažnih maramica da operem cipele za van. Bruhhh… Prvo i prvo, za brkove me, onak, nije briga, to sam predstavila kao problem jer moj mozak tako funkcionira. Ne znam je li to do toga što sam ženskog prokletog roda i tako smo “programirane” ili sam jednostavno JA takva. Gle, smetaju i meni kiseline koje ti proizvodiš pod pazuhom, bez OPG-a i dozvole EU, pa ti ne serem i ne bunim se da si odvratan i da ne možeš prodavat krafne i smutije s tim i s herpesom na usnici. Otkad imam herpes, ne šminkam se i dolazim na posao kao govno al u odjeći iz Zare, ljudi me sažaljevaju. Budem nadrkana i bijesna i dobijem više napojnica nego kad glumim da mi je drago što je mama rodom iz Ljubuškog školovana dvije godine u Čitluku pa potom udana za neukog susjeda koji su, kao perspektivni mladi ljudi (jel’) odlučili svoje živote nastaviti u Njemačkoj (ha gdje drugdje) odlučila dovesti svojih četvero dvojezične djece na ljetovanje i svoje svađe s neukim mužem prezentirati ispred mene dok čekam da mi kaže koji će jebeni prijeljev na jebene krafne za sina koji prevodi sve to malenoj rođakinji koja nije imala priliku naučiti bosansko-njemački tako vrsno. Ne znam, valjda su ljudi prepoznali tu moju iskrenost, da mu se neću smješkat dok mi pare ulja za prženje mrse vlasi kestenjaste kose na +40. Valjda su me htjeli nagraditi s tih 2-3 kune koje dobijem. Hvala ti lijepa! To mi je i više nego dovoljno s obzirom da nemam apsolutno nikakvog drugog života nego tebi pakirati krafne. Mali hint: ovo nije bio sarkazam. Stvarno hvala čovjeku, budem sretna kao moja baba kad joj pomidor izraste veći nego susjedin, i uvrijedim se ako mi ne ostave koju kunu. Ne šalim se. Nekad ih čak ni ne pozdravim.

Nadalje, osim što se prepirem s Nijemcom (čiji sam bicikl ukrala) svako jutro jer stalno moram vraćati bicikl u svoje dvorište nakon što čovjek uzme ono što je njegovo k sebi, nikako da shvati, slušam lavež svog kutreta (makedonski: pas) i tražim zvijezdu Sjevernjaču. Možda mi ona može objasniti par stvari. Tipa, kako sam odjednom buduća profesorica hrvatskog jezika i književnosti, gdje mi je otišlo ljeto i zašto na poslu i zašto mi mozak uništava perspektivu?

Dok čekam odgovor, potrošim polovicu plaće na naočale jer sam čula da sve odrasle cure to imaju. I mazim dečka drenažom glija i živčanih stanica. Ne znam što je točno drenaža, s tim me trener nije kitio u teretani, ali mi se čini odgovarajućim terminom za maltretažu (vidiš, baš vuče na drenažu). Ako griješim, ispravite me. Njemu je svejedno, on jadnik više ni ne razmišlja. Jer ja razmišljam ne za dvoje, nego za dvadeset i dvoje. I ne preuveličavam. Čak se toga i bojim. Okej, prestravljena sam. Uništavaju me vlastite misli i mozak. Vlastita mašta i iluzije u kojima živim i koje me smiruju i isključuju istovremeno. Vlastite slike i prizori praznina i ništavila kojima ja dajem svoje boje i oblike. Svoje tonove i melodije, ritmove po kojima ja znam plesati, a nitko me drugi ne može više pratiti. Uništavaju me, misao po misao, riječ po riječ, očekivanje na očekivanje, a znam da sam iznad toga svega i to negdje daleko od materijalnog i očima vidljivog. Moje srce, točnije ova mala babina šljivica koja mi pumpa život u oklop koji sam naslijedila teži nečemu što još nisam otkrila jer očito Sjevernjačin poštanski sandučić pretrpan. Teži životu. Ne onakvom kakvom ga opisuju u knjigama. Dobro, možda malo. Teži podrapanim koljenima i modrim usnama od predugog boravka u moru. Teži tome da me mama vuče natrag u kuću nakon cijelog dana divljanja s dječacima iz ulice. Teži čistom prostoru iznad koljena lijeve noge i potiskuje dan kad se to dogodilo, potiskujući i promjene koje je sa sobom donijelo. Ne misleći pod tim na ožiljak koji cijeli život stoji i ne mrda s iste pozicije. Kao ni zaštitari u noćnom klubu. Stoje ispred i ruše perspektive mladim, pijanim adolescentima. Stoje i ne daju. Tako stojim i ja, u prošlosti koja ruši perspektivu budućnosti. Pa zašto onda, kad narastem, ne postati nešto što već jesam?

..

.

 

Nakon duže pauze, jer sam lijena guzica. Budem se sad potrudila da češće kakim na blogu 🙂 Btw, blogu je bio rođendan tamo sredinom srpnja, pa sretan mu prvi rođendan i ujedno hvala vama koji ste tu cijelu godinu bili uz mene i moje škrabotine 🙂

12 comments

  1. macalder02 · 5 kolovoza, 2018

    Razmišljanja, malo lud, ali s humorom koji vam daju pripovijed, dobijete osmijeh. Ne volite lijepe vaše osobne situacije.

    Liked by 1 person

  2. Brankica Smiljanić · 5 kolovoza, 2018

    Cestitke za prvu godinu bloga 👌

    Liked by 1 person

  3. Suton · 6 kolovoza, 2018

    Početak otkačenom udarnom rečenicom. Njušim li to osobni stil u nastajanju? 🙂 Ako da, jaaako mi se sviđa. A i tekst, sve manje pokušavaš napisati, a sve više – pišeš. Inače, gdje to pečeš krafne, da dođem kupit? Bakša se podrazumijeva! 😀

    Btw, previše razmišljanja je obično siguran put u sjebavanje hrpe dobrih stvari (i veza, između ostalog). Znam po sebi. Ne znam kako se to liječi. 😦

    Liked by 1 person

    • fifthavenueblog · 7 kolovoza, 2018

      Hvala ti, opet🙂 Ako se ne rasplačem bar jednom dok pišem, znam da ne pišem nego serem. Krafne pečem na jednoj plaži, možda ti otkrijem do kraja ljeta, s obzirom da nudiš bakšu😄

      Već sam skoro sjebala i vezu, sreća što on ima živaca za sva ta overthinking sranja, prijateljstva neka odavno, i tako… Lomim pomalo😂

      Liked by 1 person

      • Suton · 7 kolovoza, 2018

        Ja sam u Splitu. Jel’ blizu ta plaža? 😀

        I… nemoj overthinkati. Povrijediš druge, sebe još više. Znam da to ne ide na klik, ali…

        Liked by 1 person

      • fifthavenueblog · 7 kolovoza, 2018

        Ja sam blizu Zadra😊

        Da treniram onoliko koliko puta dnevno pokušam ne overthinkati, bila bih kao švarceneger…

        Liked by 1 person

  4. Suton · 7 kolovoza, 2018

    Velika, nezgrapna i sa katastrofalnim jodlerskim naglaskom? 😀 😀

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s