UPDATE JADNOG ŽIVOTA

l

Kad narastem želim biti onaj čovjek.

Gledam sad na jednom od najjadnijih medijskih portala čije vijesti vrlo vjerojatno uređuje vršnjakinja moje bake s kojom je gulila krompir ispod klupe pod satom, a koju su njeni sumještani obučili za svjetske žurnale. Uopće ne znam što su žurnali i nisam sigurna jesam li to izmislila, ali dobro mi figura u rečenici. U biti, ne znam kako, niti želim znati, su našli neku nedužnu Ruskinju koja je šetuckala ili galopirala (ne znam kako se kaže ono kako vojnici hodaju kao vojnici) po rivi, ne sluteći da će je zaskočiti preprofesionalna ekipa spomenutog portala jer se ni prva ni zadnja slikala pored Orgulja i objavila to na instagram da joj Putin odrubi/obrubi glavu. Oni su, naime, nju predstavili kao “Svetlanu Svintsovu mladu psihologinju koja se zaljubila u Zadar, kako sama kaže voli Zadar i zadarske ljude. “ Ovako na prvu taj intervju i taj članak ti djeluje ono super, milfara ipo iz Rusije, voli Zadar, možda ostane tu i poželi pustiti svoju lozu u zemlju tolike budućnosti, još uz to je i Ruskinja i ti si jebonja pa ćeš joj donjet Maraskine votke da proba i to će biti najbolji ulet ikad. Imat ćeš milfaru ipo iz Rusije i cijeli grad će ti se klanjat. A na drugu se malo zapitaš… Je li ona dotrčala do novinara i rekla: “Bok, ja sam zaljubljena u Zadar. “ ili su novinari, strvinari, bolesnički odlučili prići njoj i pitati je: “Bok, jeste li Vi možda zaljubljeni u Zadar pa da to objavim jer nemam što drugo?” Odaberi manje sramotno ako možeš. Mislim, sad bih mogla od te Svetlane i zaraditjer se moja prijateljica za spavanje (neću reći medvjedić) tako zove od 2013. Ali neću.

Kad narastem želim biti Hrvatica koju će ruski mediji objaviti kao zaljubljenu u Moskvu. Izgleda da onda nikad neću narasti.

Dala sam otkaz na krafnama. Jasno i glasno sam rekla da više ne mogu i ne želim. Na krivu ste se namjerili. Ako ste mislili da će sad uslijediti priča kako od tad živim punim plućima i koristim svaki dan kao da mi je posljednji – neće. Jer radim isto što sam radila dok sam radila – ne radim ništa. Ali dok sam radila na krafnama, došla sam do zaključka da crkva definitivno treba uvesti nekakvu molitvu za tjeranje gostiju. Možda bi mi se onda manje plakalo kad vidim kako se približavaju kućici. Ali samo možda.

Danas je prvi rujna i počinje nekakva jesen koju će svaki drugi melankoličar iskoristiti za svoje zatvaranje i povlačenje u asocijalni zimski san. Lagala bih kad bih rekla da jedva ne čekam. Jednostavno volim odjebati svih i sve. To mi baš odgovara. Svaki prvi u mjesecu mi daje neki nagon da nešto mijenjam. Šteta što sam isuviše lijena da tako i bude. Evo na primjer, odlučila sam od danas (jer je 1.9.) ići na dijetu pa sam prvo doručkovala sedvičinu i pol (jesus, tek sam sad skužila da je doručak u biti do-ručak, obrok do ručka……………….) a za ručak hrenovke i pomfri. Da!

Kad narastem želim biti Hrvatica koja se preselila u Canadu da snima videa iz teretane i forsira dalmatinski naglasak kojeg nema i stalno bi se htjela omotavati u zastavu, pogotovo kad su prvenstva, i to staviti na instagram uz hešteg mojazemljahrvatska.

Isto tako, ne bi bilo loše biti ni kornjača čančara koja obitava u mom vrtu (nadam se da mi blog neće postati popularan da ovo nekako dospije do policije jer je držanje kornjače za ljubimca protuzakonito. Zato što je bolje da hodaju same po cesti i da im netko masakrira oklop). Ljudi moji, od ta 3-4 mjeseca koliko one već jesu van zemlje, da nisu zakopane, nisu se stale seksat. Tko ne vjeruje, neka dođe i gleda. Neću vam naplatit jer ste dobri čitatelji. Čitaoci.

Nakon ovog malenog updatea mog zanimljivog života, još vas obavještavam da čekam da mi dostave laptop pa ću se onda uživit u ulogu Carrie i pisati vam malo češće i malo manje gluposti, a veća sranja 🙂

 

p.s. ako ne možete živjeti bez slušalica, nemojte si ispirsati tragus. Ako ne želite saznati da ljubav boli. JER ME SAD JEBENO BOLI KAD METNEM SLUJU. Al trpim, što ću.

Ako ima živih ovdje, pošto mi je blog umro, leave a comment, bye 🙂

Oglasi

15 comments

  1. brlogingblog · Rujan 1

    A da se ti ipak nasmiješ i zauzdaš život da korača po tvome 😉

    Liked by 1 person

  2. LaBiLnA · Rujan 1

    Srećan novi početak 🙂

    Liked by 1 person

  3. vesna · Rujan 2

    Ono kad vojnici hodaju zove se marširanje ili stupanje, a žurnalima smo nekad zvali časopise u kojima su bili najnoviji modeli odjeće. Bili su i filmski žurnali, koji su se puštali prije filma, a sadržavali su nanovije svjetske ili državne događaje. Kakve krafne, zašto, zar samo zbog plaće 😦 Šteta ovakvog talenta.

    Sviđa mi se

  4. Anči · Rujan 2

    Najviše mi se sviđa dio s češćim pisanjem 😊

    Liked by 1 person

  5. Suton · Rujan 2

    Spavaš sa medvjedicom Svjetlanom? 😀 😀 😀 😀
    I ne budi ljubomorna na kornjaču, znaš da ona sve polako, ovo joj vjerovatno još uvijek traje prvi put… 😀

    Liked by 1 person

  6. bojanperunicicblog · Rujan 2

    King is dead…long live the blog.
    Odlicna zapažanja. Samo piši😊

    Liked by 1 person

  7. Superduque777 · Rujan 2

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s