BALAVIJI OD BALAVE

Ne znam zašto imam potrebu običnim poznanicima (znači ljudima koji mi nisu bliski prijatelji i nisu me npr. nikad vidjeli kako kopam nos jer ja to ne radim) iznositi vrlo nebitne detalje svog života onako random. Pričamo o štetnim utjecajima na okoliš (ne znam o čemu vi pričate sa svojim ne-najboljim prijateljima) i ja počnem govoriti o tome kakve su me tegobe zadesile prošle godine na utrci Wings for life. Pod broj jedan, nikoga nije briga za to kao ni za okoliš o kojem pričamo, ali netko je vidio plakat na zidu i pomislio da bi to bila SUPER tema da se prekine tišina neugodnija od one kad kažeš neku sebi presmiješnu foru, a nitko se ne nasmije pa čekaš da ljudi nastave sa životom nakon što su vidjeli najnižu fazu u koju čovječanstvo (u ovom slučaju – TI) može dospjeti. Pod broj dva, imala sam temperaturu, grozan kašalj i spavala noć prije 3 sata jer sam tamburala u noćnom klubu naroljana do zla boga od litre votke i 2 lupoceta za temperaturu. A spremala se za utrku pola godine. Na kraju hodala do doma k’o Lessie. Eto, niste me tražili i navela sam prethodno da nikoga nije briga i svejedno vam ispričala. Ja to tako. I ne mogu to zaustaviti.

 

Svi ljudi, djeca, mladi koji su postigli išta u svom životu, a da nije za pokrit se po glavi su u školi/na faksu bili prozivani kao loši, njihove tvorevine se nisu cijenile, vrijeđani od strane profesora i odbačeni od društva. Svi oni imaju neku srcedrapajuću priču, tipa rodila sam s 9 godina iako su mi rekli da ne mogu ostati trudna tako malena i postala samohrana majka, s 10 su me izbacili vani iz kuće bebom i radila sam dva posla i dojila u isto vrijeme. Naravno, sad se guši u lovi jer je išla u školu i na faks gurajući kolica s djetetom istovremeno, a ja se žalim jer moram na faks ujutro. Ništa, možda za 10-15 godina budete čitali o meni, jer mi je život jadan, a možda se proslavim s blogom za koji nitko ne zna. Who knows???

 

Kad smo već kod beba i majki, razina bijesa do koje me dovede mama s kolicima i bebom u dućanu u kojem se između redove ne može proći ni bez njezinih kolica i bijesne face jednaka je razini bijesa koja me uhvati čitajući sranja koja medicinske sestre objavljuju po društvenim mrežama uz heštegove #proudtobeanurse s nekom ljigavom pričom kako ih se maltretira i kako im je teško. Molim vas. Prvo, da se razumijemo, ima medicinskih sestara koje se možda nekad maltretiralo. Drugo, nitko vas jebeno nije tjerao upustiti se u tu profesiju s 15 kad ste upisale srednju za medicinarku. Ja sam s 15 upisala jednu od najtežih gimnazija u gradu pa ne stavljam sad #proudtobeunemployed ili proud to be student nečega s čim ću još teže naći posao, a ubijam se od učenja od svoje 15. Izvinit ćeš, molim lijepo. Ali za to nikoga nije briga jednako kao ni za moje anegdote koje pričam poznanicima. Spusti se na zemlju i radi svoj posao. Ne trpim nikakva sranja i nikakve gluposti niti od strane ljudi za čiju profesiju se ja obučavam, ne hejtam samo zdravstvo. I profesori koji su bili maltretirani od strane učenika još su luđi od sestara. Mislim stvarno. Da ja sad nakon 17 godina obrazovanja (ako ne daj Bože ne ispadne više), nakon mukotrpno stečene diplome i još mukotrpnije nađenog posla dođem predavati u razred i da neki klinac umisli da mi se može suprotstavljati ili me zlostavljati na bilo koji način. Ili ako istu stvar umisle njegovi roditelji. Pa ljudi moji, ne bi mi palo na pamet pisati neke anonimne porukice na facebooku i vapiti da me ekipa Provjerenog zamijeti pa da se nešto poduzme.

Kako si krojiš, tako ćeš i obući. Da, život ne ide tako i ja sam balava studentica koju život još nije opario i ne znam što znači strahovati da sutra nećeš imati za kruh pa bi se ja bahatila nadležnima i pričam vama o životu. Ako mislite da u životu to nije tako, da vaša sudbina ovisi o nečem drugom osim o vama samima, onda ste vi balaviji od mene balave. Ako mislite da ne možete u životu raditi onako kako duboko u sebi želite jer ćete ostati bez posla, nećete moći prehraniti obitelj, kupiti malom patike, maloj novu veštu. Onda ste vi balaviji od mene balave. Ako mislite da morate biti 9-5 ekipa koja nema ni jutra ni dana, ako mislite da se morate dignuti u tramvaju nepristojnoj babi koja smrdi po poriluku, ako mislite da ne možete proći taj ispit jer ga prođe samo jedan student po semestru. Onda ste vi balaviji od mene. Ne moraš se dignit babi da bi dokazao nekome da si pristojan i dobar. Ne moraš trpjeti sranja na poslu da bi mogao platiti račune. Ne moraš biti taj jedan student po semestru koji prođe taj predmet. Pusti tog jednog da ga prođe opet. Ti nemoj biti jedan. Ti dokaži da je moguće da vas prođe dvoje. Razumijete o čemu vam govorim? Jer, ponovit ću, ako ne razumijete onda ste vi balaviji od mene balave.

Ne moraš. Okej? Tko god ti je rekao da se išta mora, nađi ga i obavi što se obaviti mora s glupim ljudima. Osim ako ti to nije rekla mama. Mamu se sluša!

Nakon stoljeća, evo me opet. Tko je tu, tu je. Tko nije, tko mu je kriv 😉

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s